Advent bez Boga

Postoje vremena mira, tišine, blagostanja, bezbrižnosti, vremena u kojima se osjećamo moćnima, jakima i nedodirljivima, u kojima mislimo da smo dohvatili nebo, da nam nitko iznad nas ne treba. Postoje vremena…

Postoje vremena kada se svijet iluzija ruši, nestaje. Koliko god se trudili da ga zadržimo curi nam poput pijeska između prstiju. Čini se da se svijet, naš svijet, svijet koji sagradismo samo ruši, nestaje. To je trenutak kušnje, trenutak ulaska u pustinju života i svijeta koji smo stvorili za sebe prognavši Boga iz njega. To je svijet podzemlja. Mislimo da smo stvorili nebo na zemlji – sami – bez Boga jer za toga starca nema mjesta ni na zemlji, ni u ljudskim srcima otežalima u svakojakim proždrljivostima, a zapravo sve je to jedna velika opsjena. Nismo se uspeli na nebo da skinemo Boga, sišli smo u tamu podzemlja. Odustali od puta po suncu prema sebi, pobjegli u podzemlje od sebe. Umjesto tišine stvorili smo dreku bez smisla i sadržaja, osim što smo umislili da smo mi sami smisao i sadržaj svega.

Kažu, korona i razni političari su nam ukrali nam advent. Koji advent? Ludilo gomile usred ludila kupovanja svega i svačega? Ukrali su nam advent bez Boga. Hvala im. Sada će valjda i Onaj zbog kojega je advent stvoren – Bog i čovjek – imati malo vremena za ono bitno. Advent postaje opet ono što on u biti jest, a ne trgovačko potrošačko ludilo smišljeno u silicijskoj dolini. Bosovi doline ne brinu o tome da pomognu da gladni ljudi uzgoje hranu, da naprave proizvod koji će donijeti dodatnu vrijednost. U tom bi slučaju njihova moć pala. Prestala bi sjati aureola božanstva oko njihovih glava. Kažu, ukrast će nam Božić? Kako ukrasti nešto čega nema? Odavno nema Božića u javnom prostoru. Za Bogočovjeka nikada u tom prostoru nije bilo mjesta. Božić bez Boga – možeš misliti koji je smisao.

Božić je blagdan života koji je nemoguće smisleno slaviti u civilizaciji koja je odabrala smrt kao stil života. Koronavirus nam samo vraća izvorni smisao Božića, kad već to nismo umiljeli bez nje. Zato je ovo vrijeme – vrijeme kušnje, da prokušani i očišćeni možemo biti dionici slave. Stati pred istinu o Bogočovjeku Isusu Kristu.

*preuzeto s portala Aktiviraj Karlovac