Tko neće smeće (3): Kronologija, 2001.-2005.

2001.

23. ožujka

Na upit mještana Lemić Brda o kvaliteti vode koju koriste i s kojeg izvorišta dolazi, tadašnji direktor komunalne tvrtke Vodovod i kanalizacija Ivica Horvat odgovara: „Područje Lemić Brda snabdijeva se vodom iz stalnog izvorišta Jurkovića mlin u Vukmaniću, čiji se mehanizmi napajanja i istjecanja vežu na krški vodonosnik s međuzrnskom poroznošću. S obzirom da se priljevno područje ovog izvorišta nalazi u ekološki očuvanom prostoru, voda je izvrsne kakvoće, što i potvrđuju rezultati analiza u ovlaštenim laboratorijima. Količina izdašnosti na samom izvorištu omogućava stalnu i sigurnu snabdjevenost potrošača područja Cerovca Vukmanićkog, Vukmanića, Knez Gorice, Trebinje, Skakavca, Popović Brda zaključno s Lemić Brdom […].“

14. lipnja

Izvršena je primopredaja gradske vlasti između bivšeg gradonačelnika Branka Vukelića (Hrvatska demokratska zajednica) i novog Božidara Johe (Socijaldemokratska partija Hrvatske). Prisutni su i dotadašnji dogradonačelnici Josip Zaborski (HDZ) i Marko Marić (HDZ) i novi Vladimir Benko (Hrvatska seljačka stranka) i Martin Šimunić (Hrvatska narodna stranka).

19. lipnja – Za župana Karlovačke županije ponovo je izabran Vlado Jelkovac iz HDZ-a (do 2004., kada je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru).

25. srpnja

Uslijed naknadno izazvanog negodovanja grupe građana, Ministarstvo zaštite okoliša poništilo je vlastito rješenje iz prethodne godine doneseno u posljednjim danima HDZ-ove vlade premijera Zlatka Mateše, jer je ustvrdilo da je izrađivač studije utjecaja na okoliš za novi deponij komunalnog otpada Popović Brdo lažno naveo da je Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije sudjelovao u provedenim istražnim bušenjima te da su istražna bušenja provedena na lokaciji Lemić Brdo prikazana za lokaciju Popović Brdo.

Ministar zaštite okoliša i prostornog planiranja Božo Kovačević osobno je obišao ove lokacije i razgovarao s ekološkim aktivistima i mještanima Popović Brda, Lemić Brda i Kamenskog.

8. kolovoza

Gradonačelnik Joha je održao konferenciju za novinare povodom poništenja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja za novo odlagalište otpada na Popović Brdu. Konferenciji prisustvuju i njegovi zamjenici te pročelnik Odjela za stambeno-komunalne djelatnosti i prostornog uređenja Miro Škrgatić, diplomirani inženjer arhitekture.

Pod naslovom „Neistiniti navodi ekološke studije“ Večernji list od 9. kolovoza 2001. donosi osvrt, navodeći riječi gradonačelnika: “Nalazimo se u procijepu. Odlagalištem na Ilovcu možemo se koristiti do polovine iduće godine i zato moramo nešto učiniti, a osobno smatram da bi najpovoljnije bilo naći neke druge lokacije za deponiranje smeća.“

Pročelnik Škrgatić je, objasnivši probleme vezane uz lokacije na Lemić i Popović Brdu, rekao da gradska poglavarstva u tri saziva nisu niti jednom odlukom verificirala te lokacije i dodao kako je protiv autora ekološke studije već podnesena kaznena prijava. Policija je posao tih stručnjaka za ekologiju okvalificirala kao krivotvorenje službene isprave. Kasnije je na sudu dokazano da je SUNO za Popović Brdo ustvari identična onoj za Lemić Brdo, iako su ova dva naselja prilično udaljena, oko dva i pol kilometra. No, bez obzira na to, nije bilo nikakvih kaznenih posljedica za „stručnjake“, izrađivače ovih studija,“[…] jer sud nije dokazivao valjanost studije, već je istraživao mogući falsifikat u spornoj studiji, što je bila teška nebuloza budući da je isti autor radio obje studije te stoga nije ni moglo biti falsifikata“, kako je naveo doktor Amirudin Talakić, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Kamensko, par godina kasnije u javnoj polemici s ravnateljem Zavoda za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Karlovačke županije Marinkom Maradinom (Večernji list, „Istražno bušenje nije rađeno na Popović, već na Lemić brdu“, 4. veljače 2005.).

Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće da ona stručna komisija Ministarstva zaštite okoliša, kojoj je na čelu bio doktor znanosti Damir Rumenjak, diplomirani inženjer rudarstva, koja je dala pozitivnu ocjenu Studiji, nije primijetila da se radi o kopiji Studije za Lemić Brdo, iako je komisija izlazila na teren i obišla obje lokacije. Uz to, komisija je dala svoju ocjenu u zadnjim danima HDZ-ove vlade, dok je Rješenje Ministarstva za zaštitu okoliša o dozvoli zahvata gradnje odlagališta izdano trinaest dana prije odlaska s vlasti HDZ-a 2000. godine. Takav zanimljiv „tajming“ stručne službe u ovom Ministarstvu koristit će i u drugim prilikama. No, ovo bezuspješno traženje i projektiranje novog deponija, uz izgubljeno vrijeme od pet godina, Grad Karlovac je koštalo preko 200.000 kuna.

2002.

7. veljače

Gradsko vijeće Karlovca usvaja Prostorni plan uređenja Karlovca, koji je rađen dvije godine – posao je povjeren tvrtkama URBING iz Zagreba i ADF iz Karlovca. Evo kako su u tom Planu, prema već navedenim “stručnim radovima“, bajkovito opisane lokacije Popović Brdo i Lemić Brdo (str. 129-130):

„Izbor lokacija ‘Popović Brdo’ i ‘Lemić Brdo’ izvršen je prema svim bitnim kriterijima kao što je: povoljan geotehnički sastav tla, propisana udaljenost od naselja, optimalna duljina transporta, osigurana odvodnja deponijskih voda, mogućnost priključenja na potrebnu infrastrukturu, relativno mali zahvati za privođenje terena svrsi, povoljna ruža vjetrova i slično. Lokacija ‘Popović Brdo’ nalazi se 6 km istočno od Karlovca. Najbliže naselje Popović Brdo nalazi se na minimalnoj udaljenosti 300 m. U blizini lokacije nema vodoopskrbnih objekata, lokacija nije u području zaštitnih zona izvorišta i nije pejzažno osobito vrijedan prostor. Hidrogeološki, šire područje lokacije izgrađuju glinovito-pjeskovite i prašinaste stijene neogena i kvartara koje su slabo propusne, u kompleksu uglavnom nepropusne s lokalnim izdvojenim članovima do srednje propusne (rezultati geotehničkih istraživanja). Lokacija ‘Lemić Brdo’ smještena je 6 km istočno od Karlovca. Lokacija je neizgrađeni, niskim raslinjem obrastao prostor, od najbližeg naselja Lemić Brdo udaljena 400 m. U blizini lokacije nema vodoopskrbnih objekata, lokacija nije u području zaštitnih zona izvorišta i nije pejzažno osobito vrijedan prostor. Teren je izgrađen od dubokih slojeva gline sa svim značajkama nepropusnosti (rezultati geotehničkih bušenja).“

Dakle, iz navedenog opisa vidi se da su to „savršene“ lokacije za novo, prvo od tri centralna županijska odlagališta otpada, i ono bi tamo i bilo samo da nije bilo one „grupe građana“.

lipanj

Tvrtka APO iz Zagreba napravila je Studiju gospodarenja opasnim otpadom za područje Karlovačke županije. Navedene su moguće lokacije za odlaganje opasnog otpada – unutar postojećih industrijskih pogona ili uz objekte za gospodarenje komunalnim otpadom (Ilovac, Lemić Brdo, Popović Brdo).

srpanj

Tvrtka GEOECO-ING iz Zagreba izrađuje Preliminarno vrednovanje potencijalnih lokacija deponija komunalnog otpada za Karlovac. Izabrano je 12 lokacija, ali među njima nije bila lokacija Babina gora.

– Osnovana je Hrvatska agencija za zaštitu okoliša i prirode.

2003.

21. veljače

Hrvatska podnosi zahtjev za pristupanje Europskoj uniji.

25. veljače

Na konferenciji za novinare direktor Čistoće Zdravko Marčetić je priznao da je na ilovačkom odlagalištu dvije tisuće tona tehnološkog otpada, koji je analiziran i, kako se pokazalo, ne sadrži opasne i štetne tvari, nego „bezopasan trovalentni krom“. Još je pojasnio: „Čistoća je ljetos sklopila ugovor s Duma-kožom o odlaganju otpada za 100 kuna po prostornom metru, što za godinu dana Čistoći donosi oko 500.000 kuna zarade, rekao je Marčetić. Tvrdi da jakuševačko odlagalište naplaćuje prostorni metar otpada 330 kuna, pa je ugovor s Čistoćom“ obostrano isplativ posao. (Index.hr, 25. veljače 2003. „Je li otpad na karlovačkom odlagalištu opasan?“)

16. srpnja

Karlovačka mladež HDZ-a je prikupila 290 potpisa na peticiji za uklanjanje „2400 tona štetnog i opasnog otpada“ koji je gradska „Čistoća“ te i prethodne godine odlagala na Ilovcu, a koji je dovožen iz tvornice kože iz Sesvetskog Kraljevca. Ističu da je Ministarstvo zaštite okoliša u veljači taj otpad proglasilo opasnim i izdalo zabranu daljnjeg odlaganja.

Da bi se lakše shvatila dinamika u ovoj karlovačkoj sapunici smeća, ovdje treba pojasniti da je tadašnji direktor „Čistoće“ to postao 2001. godine, dakle, za vlasti SDP-ove koalicije, i to kao istaknuti član SDP-a. Bio je čak i u kombinacijama za čelnika karlovačkog ogranka SDP-a, ali kada se to nije dogodilo, razočaran je napustio stranku i u prvo vrijeme u Gradskom vijeću djelovao kao nezavisni vijećnik. Nakon par godina postao je član HDZ-a. Iako se to odmah nagađalo, on je te priče u razgovoru za Radio Mrežnicu demantirao 16. srpnja 2006. rekavši: „Ponuda ima sa svih strana, ali ne treba žuriti, ne treba srljati!“.

23. prosinca

Započela je s radom deveta Vlada RH s predsjednikom doktorom znanosti Ivom Sanaderom (do 12. 1. 2008.). Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva vodi ponovno ministrica Marina Matulović-Dropulić. Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva je Vukelić. U isto vrijeme obavljao je i funkciju glavnog tajnika HDZ-a.

2004.

20. travnja

U mišljenju Europske komisije o prijavi Hrvatske za prijem u članstvo Europske unije kaže se, među ostalim: „Gospodarenje otpadom najveći je pojedinačni problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. Ne samo što zakonodavni okvir treba uskladiti sa zahtjevima i standardima EU-a, nego se ne provode ni važeći propisi. Taj sektor predstavlja za Hrvatsku glavni izazov pa će zahtijevati najveće napore prigodom usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a.”

18. lipnja

Republika Hrvatska dobiva status države kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji te su joj od tada dostupna sredstva iz fondova PA i ISPA, koji imaju za cilj pomaganje kandidatima da na području prometa i zaštite okoliša što brže provedu strukturne reforme. Uz unaprjeđivanje sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, prioritet Operativnog programa za okoliš je gradnja infrastrukture za gospodarenje otpadom.

srpanj

S obzirom da odlagalište otpada na Ilovcu nije zatvoreno u predviđenom roku, tvrtka IPZ-UNIPROJEKT MCF iz Zagreba sačinila je novi Elaborat zaštite okoliša odlagališta otpada na Ilovcu na osnovu kojega je Ministarstvo zaštite okoliša izdalo Rješenje o izmjeni Rješenja za zatvaranje i sanaciju, kojim se, uz obrazloženje “[…] da novo odlagalište za grad Karlovac još nije izgrađeno, a otpad se mora negdje odlagati[…]”- omogućeno daljnje odlaganje otpada na postojećoj lokaciji.

Ista tvrtka izrađuje i Idejno rješenje odlagališta otpada s nastavkom rada do zatvaranja na lokaciji Ilovac, kao i Elaborat za ishođenje lokacijske dozvole, Plan zatvaranja odlagališta otpada na lokaciji Ilovac te Stručnu podlogu za ishođenje lokacijske dozvole.

12. listopada

Odlagalište otpada na Ilovcu dobiva lokacijsku dozvolu.

23. prosinca

Vlada RH imenuje Vinka Mladinea, splitskog prijatelja predsjednika Vlade, za prvog i najdugovječnijeg ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša. Kasnije su se uz njega vezale brojne afere i istrage o nezakonitom trošenju novca iz tog Fonda. U javnosti će biti upamćen po raskošno uređenom uredu na teret poreznih obveznika (500.000 kuna), koji je pored sobe za odmor uključivao i luksuznu kupaonicu s velikom kadom (jacuzzi).

Nejasnoće oko izbora Babine gore kao buduće lokacije za novo smetlište, to jest centra za gospodarenje otpadom pojašnjava Maradin, pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša Karlovačke županije, u razgovoru nekoliko godina kasnije za Građevinar – znanstveno-stručni časopis, koji izdaje Hrvatski savez građevinskih inženjera (HGSI) iz Zagreba.

Razgovor je objavljen u broju 11 iz 2010. godine pod naslovom „Centar za gospodarenje otpadom u Karlovačkoj županiji“. Na 1035. stranici čitamo: „Marinko Maradin, dipl. ing. arh., pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša Karlovačke županije, koji trenutačno koordinira poslove projektiranja budućeg centra, rekao nam je da je još 2004. određena lokacija i započelo projektiranje centra za gospodarenje otpadom Karlovačke županije. Kako je zakonska procedura za pripremu gradnje takvih građevina vrlo složena, 2005. godine izrađena je Studija odabira lokacija odlagališta otpada za grad Karlovac (naručitelj Grad), u kojoj je predloženo 8 potencijalnih lokacija. Na temelju studije i zaključaka s dvije javne rasprave (krajem 2005. i početkom 2006.), Grad je prema odredbama novoga Zakona o otpadu predložio Karlovačkoj županiji tri lokacije za gradnju županijskog centra. Nakon prometnih analiza, Županijsko je poglavarstvo 2006. donijelo odluku o izboru lokacije Babina gora pokraj Vojnića kao Centar za gospodarenje otpadom. Dodatne su hidrološke i geološke analize pomogle da potom Županijsko poglavarstvo odredi njegovu mikrolokaciju, a 2007. izrađeno je idejno rješenje koje je 2008. poslužilo za izmjenu i dopunu Prostornog plana Županije.“

Dakle, po riječima pročelnika Maradina, 2004. je određena lokacija na Babinoj gori, pa je 2005. rađena i plaćena studija, samo zato jer je to zakon predviđao, kao i javne rasprave. Zatim Grad „predlaže“ tri lokacije između kojih Poglavarstvo Županije „bira“ makrolokaciju Babina gora i tek onda se rade hidrološke i geološke analize tla, koje, naravno, potvrđuju da je, dvije godine prije, politički izabrana idealna lokacija na osnovu koje Županijsko poglavarstvo utvrđuje mikrolokaciju. Nevjerojatno, ali to je tek početak.

3. prosinca

Hrvatski sabor donosi novi Zakon o otpadu.

U novom Zakonu o otpadu, pored uvođenja termina „gospodarenja otpadom“, uvode se značajne novine u sektoru prikupljanja i tretiranja otpada (principe onečišćivač plaća, odgovornost proizvođača otpada i blizina oporabe i zbrinjavanja otpada u odnosu na mjesto nastanka).

Propisuje se novi način obračuna troškova gospodarenja otpadom prema kriteriju količine i svojstvu otpada. Međutim, za komunalni otpad dozvoljena je iznimka, koja je, uglavnom, postala i pravilo: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za komunalni otpad iz kućanstva mogu se primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.“

To su najčešće kriteriji površine stambenog objekta ili broj članova domaćinstva, koji ne stimuliraju građane na odvojeno prikupljanje otpada i na taj način smanjenja količine otpada (smeća) za zbrinjavanje, a time i za plaćanje niže komunalne naknade.

2005.

travanj

IPZ-UNIPROJEKT MCF iz Zagreba za potrebe Grada Karlovca je izradio Studiju izbora lokacije za odlagalište otpada koja je ponudila osam mogućih makrolokacija za novo odlagalište. To su: Vukoder, Babina gora, Okić, Manjerovići, Duboki Jarak, Lipje, Lemić Brdo i Popović Brdo. U vrijeme izrade ove Studije politička odluka o izboru Babine gore za novo odlagalište, po priznanju pročelnika Maradina, već je bila donesena. Sam naziv te Studije pokazuje da se tražila lokacija za novo odlagalište, to jest. smetlište, a ne za centar za gospodarenje otpadom, pa je jedini kriterij bio – pronaći je u što većoj zabiti. Neke od navedenih alternativnih lokacija to i nisu, primjerice Popović Brdo i Lemić Brdo, koje su već bile odbačene kao moguće opcije, dok su ostale navedene kao pokriće samo zato da se lakše „izabere“ Babina gora kao najlogičniji izbor zbog svojih „prednosti“ nad ostalim lokacijama.

IPZ-UNIPROJEKT MCF je izradio Glavni projekt sanacije odlagališta otpada Ilovac, kojim je predviđeno da se nakon sanacije postojećeg stanja daljnje odlaganje treba provoditi na način da se otpad odlaže u balama po postojećoj površini. Otpad bi se balirao i privremeno odlagao na izravnatu površinu postojećeg otpada u slojevima i uz prekrivanje gornje plohe tankim slojem inertnog materijala. Nakon prestanka odlaganja, a po otvaranju novog odlagališta, bale otpada bi se preselile na novu lokaciju.

9. lipnja

Održana je prva sjednica Županijske skupštine Karlovačke županije na kojoj je za predsjednika skupštine izabran Ivan Vučić (HDZ), a za župana Ivica Horvat (HDZ).

2. kolovoza – Iako je koalicijska lista, koju je predvodio SDP s Hrvatskom seljačkom strankom i Liberalnom strankom osvojila na svibanjskim lokalnim izborima dovoljan broj vijećnika u Gradskom vijeću za siguran izbor Darija Jankovića (SDP) za gradonačelnika Karlovca, to se nije dogodilo.

U višemjesečnom natezanju, koje je izazivalo mučninu ne samo u Karlovcu već i u cijeloj Hrvatskoj, HDZ-ov tim pod vodstvom ministra Vukelića pregovaranjem i trgovanjem (nagovaranjem-ugovaranjem) uspio je pridobiti dva vijećnika sa SDP-ove koalicijske liste: Franju Capana (Hrvatska stranka umirovljenika) i Sanju Katić (HSS), da ne daju glas Dariju Jankoviću, već HDZ-ovom kandidatu. U Jutarnjem listu u godišnjem pregledu važnih događaja u Hrvatskoj („Hrvatska u 2005.“) je navedeno: „Ministar gospodarstva Branko Vukelić kupio je vijećnika HSU-a za 20 tisuća kuna mjesečno, čime je u Karlovcu osigurao vlast HDZ-u.“ O tome je pisao i Feral Tribune od 3. 5. 2005. pod naslovom „Ministar korupcije“.

11. kolovoza

Za novoga gradonačelnika Karlovca izabran je Škrgatić (HDZ), dotadašnji pročelnik Odjela za stambeno-komunalne djelatnosti i prostornog uređenja u gradskoj upravi. Za njegove zamjenike izabrani su Igor Horvat (Hrvatska stranka prava) i Damir Jelić (HDZ).

14. listopada

Hrvatski sabor donosi Strategiju gospodarenja otpadom za razdoblje od 2005. do 2025.

Temelji hrvatske Strategije gospodarenja otpadom

U skladu s europskim trendovima u gospodarenju otpadom, Strategija se temelji na pet osnovnih načela:

Hijerarhija gospodarenja otpadom

  1. Samodostatnost postrojenja za odlaganje;
  2. Najbolja dostupna tehnologija;
  3. Blizina odlaganja otpada mjestu nastajanja;
  4. Odgovornost proizvođača otpada.

Hijerarhija gospodarenja otpadom utvrđuje:

– Izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje njegovih opasnih svojstava.

– Ako se nastajanje otpada ne može izbjeći niti smanjiti, otpad se mora ponovno koristiti – reciklirati i/ili oporabiti.

– Otpad koji se više ne može racionalno iskoristiti trajno se odlaže na prihvatljiv način za okoliš.

Za ostvarenje Strategije gospodarenja otpadom utvrđeni su sljedeći ciljevi:

  1. Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru te otpada kojega se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku uporabu otpada.
  2. Razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom – „izbjegavanje – vrednovanje – odlaganje“ (IVO) (stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje sustava).
  3. Smanjivanje rizika od otpada.
  4. Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj
  5. Edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema gospodarenja otpadom.

U okviru drugog strateškog cilja predviđena je „[…]gradnja infrastrukturnih građevina i postrojenja (regionalna odlagališta, energane na otpad i spalionice, postrojenja za mehaničko-biološku obradu, biokompostane, odlagališta).“ Dakle, u ovoj strategiji utvrđuje se centralizirani (regionalni) princip prikupljanja i zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj, što je oprečno s četvrtim načelom na kojima se temelji Strategija – blizina odlaganja otpada mjestu nastajanja. Isto tako, oprečno je unijeti u Strategiju izgradnju velikih (regionalnih – županijskih) centara za zbrinjavanje otpada i spalionica otpada kao strategijskog opredjeljenja i u isto vrijeme zalagati se da se nastali otpad mora prvo reciklirati i/ili uporabio. Iskustva iz Zapadne Europe pokazuju da gdje postoje takvi centri (kao i spalionice smeća) nema interesa za promoviranje i organiziranje odvojenog prikupljanja otpada i recikliranja i to iz vrlo jednostavnog i svima shvatljivog razloga – takvim velikim strukturama (centrima za gospodarenje otpadom i spalionicama) treba što više smeća da bi poslovali što profitabilnije, pogotovo kada je u te projekte uključen i privatni kapital, a što se najavljuje i za karlovački centar.

Međutim, kada se ozbiljno radi na promoviranju i organizaciji odvojenog prikupljanja otpada i recikliranja upotrebivih materijala kao što su papir, staklo, plastika, metal, biootpad i tako dalje, što je jedini pravi ekološki, ekonomski i civilizacijski način tretiranja otpada,, količina smeća, to jest miješanog komunalnog otpada, iz godine u godinu se smanjuje – razmjerno dizanju svijesti građana i poboljšanju organizacije prikupljanja. Takav način tretiranja otpada već je u to vrijeme (2005.) bila orijentacija Europskog parlamenta i Komisije.

Zanimljivo, i tvorci ove Strategije, nenamjerno, potvrđuju ovu činjenicu objavljenim podacima u Tablici 1.3. Obrada i odlaganje komunalnog otpada u odabranim državama EU-a i u Hrvatskoj (2000.)

Iz tablice je vidljivo da se u Danskoj, u kojoj je orijentacija na spaljivanje smeća, svega 14 posto otpada 2000. godine odvojeno prikupljalo i recikliralo, a 81 posto spaljivalo, dok je u Austriji situacija obrnuta – 56 posto otpada se odvojeno prikupljalo i recikliralo, a svega 14,7 posto spaljivalo.

Međutim, nije jasno kako su tvorci Strategije, analizirajući postupanje s otpadom Austrije, Danske i Slovenije, došli do sljedećeg zaključka: „Iskustvo svih triju zemalja pokazuje da je termička obrada važna za smanjivanje potrebe za odlaganjem otpada na odlagališta te za ostvarivanje ciljeva oporabe. S druge strane, termička obrada otpada ima dva nedostatka: otpor među stanovništvom i nevoljkost političara da podrže taj proces.“

Na stranu to što su najveći nedostatci spalionica ekološki (zagađivanje zraka i tla) i ekonomski (vrlo visoka cijena izgradnje i korištenja), ali vidljivo je iz tablice da u Sloveniji tada uopće nije bilo otpada skupljenog za spaljivanje, kao ni u Hrvatskoj. Stoga je pisati o nekom iskustvu sa spalionicama u Sloveniji nelogično. Ili je to samo “mali“ previd u težnji da se poslije mogu opravdati potrebe za izgradnjom spalionica (energana). Dakle, bez obzira na navedene nedostatke, u Strategiji je utvrđeno: „[…] planirati, projektirati i sagraditi do četiri energane na otpad, u prvoj fazi u Zagrebu, s tim da će se lokacije za gradnju ostalih utvrditi nakon provedenih stručnih analiza o količinama, vrsti i načinima gospodarenja otpadom.“

Iako su u Strategiji stavljeni na visoko mjesto u hijerarhiji tretmana otpada, za odvojeno prikupljanje otpada i recikliranje vrlo neambiciozno su postavljeni kvantitativni ciljevi, što je vidljivo iz naredne tablice.

Tablica 3.1. KVANTITATIVNI CILJEVI ZA KOLIČINE OTPADA

CiljeviUdio (%) / godina
2005.2010.2015.2020.2025.
Stanovništvo obuhvaćeno organiziranim skupljanjem komunalnog otpada8085909599
Količina odvojeno skupljenog i recikliranoga komunalnog otpada68121825
Količina obrađenoga komunalnog otpada210202530
Količina odloženoga komunalnog otpada9580685845
Količina odloženoga biorazgradivog komunalnog otpada od količine proizvedene 1995.9585755535

Nasuprot neambicioznim ciljevima za odvojeno prikupljanje otpada (2025. dostići svega 25 posto, dakle više od pola manje od toga koliko je Austrija 2000. godine odvojeno prikupljala i reciklirala – 56 posto.), vrlo ambiciozno su postavljeni ciljevi za izgradnju regionalnih i županijskih centara za odlaganje otpada, što se vidi iz naredne tablice:

Tablica 3.2. KVANTITATIVNI CILJEVI ZA ODLAGALIŠTA OTPADA

CiljeviGodina
2005.2010.2015.2020.2025.
Regionalni centri za gospodarenje otpadom01-22-334
Županijski centri za gospodarenje otpadom03-77-1010-1414-21
Službena odlagališta *)187100503014-21
Udio saniranih odlagališta (% od broja ustanovljenog za 2000.)5657585100

Zbog svega toga možemo smatrati da je opredjeljenje za odvojeno prikupljanje otpada i recikliranje, kao prioritetna mjera za smanjenje količine miješanog otpada (smeća), samo reda radi stavljeno u Strategiju („jer to Europa traži“), dok je orijentacija na izgradnju velikih centara za odlaganje otpada i spalionica ona stvarna.

Uvrštavanje izgradnje velikih centara i spalionica otpada u Strategiji gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, bila je samo još jedna u nizu tragičnih, promašenih, političkih odluka donijeta ili iz neznanja (čini se nemoguće) ili namjerno za korist interesnih skupina (izrađivača-prepisivača projekata, graditelja, proizvođača-uvoznika opreme i tako dalje).

U to je vrijeme u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i građevinarstva, koje je i pripremilo i predložilo ovu Strategiju Vladi i Saboru RH na usvajanje, ministrica Marina Matulović-Dropulić, čiju su smjenu kasnije tražili mnogi aktivisti i udruge za zaštitu okoliša zbog više razloga, a jedan od njih bio je sukob interesa i uska povezanost s projektno-građevinskim lobijem. Poznata je i izjava iz tog vremena predsjednika Stjepana Mesića: „IGH projektira, Konstruktor gradi, Dalekovod oprema, a Marina Matulović-Dropulić daje građevinske dozvole.“

Institut za građevinarstvo Hrvatske (IGH), u kojem je neko vrijeme i radila ministrica, dobivao je velike poslove (uglavnom plaćene javnim novcem), pa je i vrijednost te firme i njenih dionica jako porasla. Prije dolaska na ministarsku funkciju ministrica je posjedovala 1497 dionica po cijeni od 210 kuna, a na kraju drugog mandata, prije smjene ministrice (smijenila ju je predsjednica Vlade Jadranka Kosor) dionice su prodavane po cijeni i do 15.000 kuna, dakle i više od 70 puta. I u ovom su slučaju „institucije radile svoj posao“ i naravno utvrdile da je sve u redu.

U poglavlju koje govori o sanaciji odlagališta i crnih točaka (starih opterećenja) u Strategiju ulazi pored ostalih i odlagalište opasnog otpada Lemić Brdo.

29. prosinca

Provedena je prva javna rasprava o Studiji izbora lokacija za odlagalište otpada Grada Karlovca, koju je izradio IPZ-Uniprojekt MCF iz Zagreba.

*preuzeto s portala Aktiviraj Karlovac