Biračevo rasterećenje

Dugo u karlovačkoj javnosti nije objavljen tako kvalitetan politički intervju kao s liderom Nove ljevice u Karlovcu Dimitrijem Biračem na Radio Mrežnici u četvrtak – o radu ovdje potpisanog, također autora takvih intervjua, neka sude drugi. Bez ikakve fige na tipkovnici i najiskrenije kazano, riječ je o odličnom presjeku karlovačke problematike iz pera glavne urednice tog dugoreškog medija Arijane Kekić i iz usta najagilnijeg karlovačkog političara danas, odnosno o predstavljanju tog “novoljevičara”. “Ne želim da se događa da se, primjerice, crijep koji je bio star 10 godina s Veleučilišta baca dok postoje zgrade koje vape za njim. Zašto se ne reciklira, zašto nema solidarnosti”, jedna je od boljih izjava godinama unazad u ovoj našoj “javnosti” – jednostavno, genijalno rješenje, barem se tako čini.

Birač pokazuje političke vrline, izniman politički talent i sve veću otpornost i upornost. Sa svoja tri glavna tereta – imenom, prezimenom i ideologijom – nosi se junački, gotovo kao u vesternu, poput stranca koji je ujahao u grad, a potom zadobio simpatije mještana. Naravno, niti bi u poželjnim okolnostima to bili tereti, niti je Birač u Karlovcu stranac. Međutim, hrvatska stvarnost je druga priča, ovdje je nacionalizam paradigmatska ideologija, a u provinciji na rubu nekadašnje Vojne krajine – svaka čast Karlovcu i njegovoj otvorenosti i tradiciji – to je još izraženije, odnosno složenije. Kao i u svakoj multinacionalnoj sredini, makar blago nepovjerenje i donekle neiskren odnos između različitih narodnih skupina način je života i neka vrst amortizacije tenzija i načina čuvenog suživota, a o tome je sjajno pisao Ivo Andrić. Ne ulazimo u osobno Biračevo shvaćanje vlastitog identiteta, ali da u čaršijsko poimanje. Realpolitički gledano ili pragmatično, pa možda čak i cinički ovdje potpisani je smatrao da je Birač loš opozicijski izbor za kandidata za gradonačelnika, i to mu u razgovorima otvoreno i argumentirao. “Trockist Dimitrije Birač ne prolazi niti na izborima niti u Srbiji”, znao mu je kazati prije nekih pet godina ono što nije pristojno niti reći niti napisati. To mu je rekao još prije nekih pet godina kada su se nalazili u Ljubljani, gdje su u to vrijeme obojica, svakih iz svojih razloga, često boravili, i razglabali zavičajne probleme i perspektive, te kada je Birač iskazivao političke ambicije na lokalnoj razini. Međutim, Birač uporno iz dana u dan demantira sve skeptike, prije svih Vašeg autora.

Skepticizam se nije odnosio na Biračeve intelektualne potencijale, nego na političke. Sumnjati u Biračevu pamet i obrazovanost može samo primitivna osoba. Birač je jedan od najobrazovanijih i najmislećijih (sic!) političara koji se ikada pojavio u karlovačkoj politici i uistinu je tako, nije riječ o pretjerivanju, i nije napisano samo zbog njegove stručne spreme i činjenice da će uskoro doktorirati. I u intelektualnim poslovima se ističe svojom angažiranošću i sistematičnim radom. Međutim, već u prvoj kampanji, za prošle lokalne izbore, sa svojom Nezavisnom listom “Za radnički Karlovac”, Birač je poljuljao skeptične u njegove političke izglede tako što je pokazao veliku srčanost, pa i dosjetljivost svojim sloganom. “Drugi na listi, prvi za Karlovac”, glasila je parola, ako nas sjećanje na vara, i mnogo je bolja od prvoloptaške sugerirane “Birači za Birača”. “Teško je pronaći zamjerku na predstavljene programe tih opcija, pa i Hrvatskoj seljačkoj stranci koja je za gradonačelnika kandidirala donedavnog gradskog pročelnika Davora Bartolca, ali marketinški je, možda izuzev Živog zida, oporba podbacila, što je ocjena koju dajemo uz ogradu da je Dimitrije Birač skupa s listom ‘Za radnički Karlovac’ koju predvodi odradio najsrčaniju kampanju, mada mu vjerojatno neće biti dostatna za uspjeh”, napisano je na ovome mjestu 18. svibnja 2017. godine u ogledu “Za HDZ ili protiv HDZ-a”, a izbor je opet isti u suštini i za ovog ciklusa.

Birač intelektualac ne smeta Biraču političaru, dapače, čak se i nadopunjuju. Velik broj intelektualaca u politici zadržava diskurs intelektualca, što masama baš nije privlačno. Birač je dobar govornik, govori čistim književnim hrvatskim jezikom, rečenice su mu jasne, bez velikih pojmova – i bez toga uspijeva provući svoju agendu, naravno, jednostavnije nego što bi bilo da “pametuje”. Nastavio je graditi svoju političku priču, i to je činio sve pametnije. Ideologija ga je nagonila da od Grada Karlovca traži nešto što jedinici lokalne samouprave to nije niti omogućeno niti “u opisu posla” – da kod kapitalista, one šačice koja djeluje u Karlovcu, zagovara bolje radne uvjete. Prvenstveno se to odnosilo na radnike trgovačkih centara. Međutim, vrlo brzo je govor o svjetskoj revoluciji zamijenio pričom o – pročeljima, semaforima, prije toga o vrtićima, njihovoj obnovi i izgradnji, i školskim obrocima… Iskakao je sve više iz paštete, kako se to uvriježilo kazati nakon što je Stjepan Mesić to rekao za kampanju svoje tadašnje protukandidatkinje na izborima za Predsjednika Jadranke Kosor, a sada je Dimitrije u tome uporniji. Na mrtvačnici Židovskoga groblja, nepuna dva mjeseca po obnovi, pojavila se pukotina. Eto Birača da to snimi i uputi neku poruku. Semafor na križanju Smičiklasove, Sarajevske i Kašićeve diskriminira pješake – zeleno svjetlo traje devet sekundi. Eto Birača da upozori na tu iritaciju. Inače, to je bilo prije nekoliko godina, a problem i dalje nije riješen. Smiješno je bilo čuti tu kritiku od nekoga tko se zalaže za svjetsku revoluciju, to da se žali na semafor i to koliko traje zeleno svjetlo za pješake, ali Birač je politička životinja, njega nagoni težnja za moći, bori se za svakog birača i svaku decimalu u ispitivanjima javnog mnijenja, i ne obazire se na čaršijske komentare i promijenit će strategiju, taktiku i teme, ako treba, samo da napreduje u političkom sustavu, a opet ne pokazuje namjeru kompromitirati vlastite ideološke postulate. Upravo je sustav ono što ga, između ostaloga, razlikuje od nekih drugih solo-igrača. Opet skepticima unatoč, Birač se kandidirao za člana Vijeća Gradske četvrti Grabrik i – izborio to mjesto te dobrano zapaprio Hrvatskoj demokratskoj zajednici prilikom konstituiranja većine. Birač je jedan od rijetkih oporbenih političara s legitimacijom kakvog-takvog mandata. On nije anarhoidan.

Birač trpi još jedan teret, onog opozicijskog političara u Karlovcu. Mnogo toga se može zamjeriti karlovačkim oporbenim političarima, međutim manje-više svatko od njih je inovativniji i sadržajniji od ziher-gradonačelnika Karlovca i šefa gradskog komiteta SKHDZ-a Damira Mandića. A, opet, trpe trajnu i nerijetko neutemeljenu kritiku i ismijavanje po društvenim mrežama, tom možda još jedinom preostalom obliku lokalne javnosti, mada im objektivno pozicija nije jednostavna – vlast ne samo da je izgradila klijentelističku strukturu nego je kultivirala apatiju, što je precizno utvrdila u intervjuu portalu Aktiviraj Karlovac Dragica Malović, predsjednica Gradskog odbora Socijaldemokratske partije Hrvatske, i cinizam. To su velike hendikep-pozicije za oporbu, u razini odigravanja nogometne utakmice u kojoj jedna ekipa ima 11 igrača, a druga šest. Dodatno, birači ili “sudionici javnosti” su nemilosrdni i ne vole nemoć, a taj hendikep oporbu čini nemoćnom, odnosno predstavlja je nemoćnijom što jest. Vlast je pak dobro ušančena, beskrupulozna, nedemokratski nastrojena i njima je lako. Stoga, koliko god oporba bila “slekava” i treba joj vremena da se posloži, give them some slack, iliti valja joj pružiti šansu uvažavanjem okolnosti u kojima djeluje.

Možda to nema utemeljenja po postotku podrške u ispitivanjima javnog mnijenja – čemu, uostalom, ne treba niti davati veliku pozornost jer je javno mnijenje tu da se oblikuje, a ne da te oblikuje – među oporbenjacima Birač se sporo i temeljito nameće kao netko s najboljim liderskim potencijalima. Radom skida već spomenute terete sa sebe, predrasude s lokalne javnosti i politike, a to je već neko postignuće.

*preuzeto s portala Aktiviraj Karlovac