Ana Matan: Nismo oduševljeni Petračićem i Biračem

“Karlovac mi je jasniji nego prije nekoliko godina kada smo radili intervju iz serije SpiKA. Karlovčani vole svoj grad i sugrađane. Karlovac je mali grad i ljudi se poznaju međusobno. Stoga se pazi da se nekoga ne povrijedi i da se učini nešto što ne bi bilo dobro za grad. Tako se stvara jedan tip ustajalosti, i tako je oduvijek bilo. Međutim, uvijek su postojali oni poput novinara i publicista Dušana Lopašića koji nisu dopuštali da ustajalost prevlada u potpunosti i koji su tjerali na napredak. I danas postoje takvi. Bitno je da se međusobno prepoznaju i ohrabre, da čim smjelije zagovaraju boljitak i rade što misle da treba”, kaže Ana Matan, docentica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koja je građanski aktivizam zadnjih godina zamijenila političkim.

Što ste kao stručnjak u politici naučili baveći se praktičnom politikom?

  • To da se političke stranke mijenjaju. Potvrdilo se ono što je moj prijatelj i stručnjak za političke stranke Goran Čular meni uvijek govorio, to da su političke stranke neželjena čeda demokracije koje nije nitko od velikih demokratskih teoretičara smišljao. One su samonikle. Jednostavno su se pojavile i postale dio političkog sustava. Očito su žilave i sposobne se transformirati. Članica sam jedne netipične političke stranke čijoj promjeni svjedočim.

Jeste li član stranke Možemo?

  • Učlanila sam se dan prije ovog intervjua.

Je li to nešto na čemu treba čestitati?

  • Bila sam uzbuđena dok sam popunjavala pristupnicu. Zasjedala je Skupština na kojoj je donesen novi statut koji omogućuje pristup novih članova.

Na koji ste način do sada bili angažirani u Možemo?

  • Djelovali smo kao inicijativni odbor, grupa onih povezanih potrebom zajedničkog političkog djelovanja u Karlovcu. Nismo imali nikakav formalni status, što je stvaralo podosta zbunjenosti, ponekad i nervoze, posebice meni. Naučila sam tako kao politolog i to da se može djelovati i bez jasnih institucionalnih pravila. Jedino je Draženka Polović, koordinatorica naše lokalne grupe, bila članica stranke, dočim su neki od nas bili članovi Političke platforme Možemo. Sada smo počeli tu strukturu pratiti – nekolicina nas je učlanjena u stranku, a drugi su u statusu članova platforme, odnosno simpatizera. No, naš statut predviđa mogućnost sudjelovanja ne-članova u odlučivanju i da budu kandidati na izborima. U lokalnim i tematskim skupinama djeluju ne-članovi ravnopravno s članovima.

Koja je onda poanta biti član stranke?

  • Simpatizeri ne mogu glasati na Skupštini, najvišem tijelu stranke koja odlučuje, između ostaloga, i o kandidaturama.

Onda i nisu ravnopravni članovi i ne-članovi?

  • Nisu. U kandidiranju za parlamentarne izbore svi su mogli sudjelovati, sada Skupština odobrava kandidate i liste.

Postoji li onda lokalna organizacija stranke?

  • Čekamo pravilnike utemeljene na novom Statutu, ali se može slobodno kazati da postoji lokalna podružnica.

Kako je ustrojena?

  • Horizontalno.

Ima li predsjednika?

  • D. Polović je koordinatorica.

U tvrdnji da ste naučili da se političke stranke mijenjaju nisam uočio oduševljenje. Kako ste primijetili da se one mijenjaju?

  • Spomenula sam da je struktura stranke netipična. Stranku čine članovi, ali su i ne-članovi važni. Postoje srodne partnerske stranačke organizacije kao što su Zagreb je naš i Srđ je Grad. Dakle, Možemo ima sestrinske stranke koje djeluju skupa ne samo na izborima nego se te sestrinske stranke ponašaju kao lokalne grupe stranke Možemo. Riječ je o nekoj vrsti eko-sistema raznih organizacijskih oblika. Nije riječ o tome jesam li oduševljena ili nisam, nego što mi je to novo. No, ovaj naš netipičan stranački oblik je raširen u Europi.

Kako se mijenjala stranka Možemo?

  • Kada je osnovana, postojale su Skupština i Upravni odbor. U međuvremenu je nastala koordinacija raznih političkih aktera koji djeluju u tom eko-sistemu, što je neformalno tijelo. Sada postoje Skupština, Upravni odbor i Vijeće stranke. Postoje razne koordinacije, kao što su tematske, u kojima sudjeluju članovi i ne-članovi. Vijeće proizlazi iz tematskih koordinacija, lokalne organizacije daju predstavnike u to tijelo te saborski zastupnici, odnosno možebitni gradonačelnici i načelnici te eurozastupnici. Članove Vijeća daju Upravni odbor i zaposlenici stranke te Skupština. Vijeće će biti operativnije od Skupštine.

Što znači da je lokalna organizacija ustrojena horizontalno?

  • To znači da svi sudjeluju i odlučuju. Nemamo niti toliko članova da bi trebalo birati izvršnu grupu. Nas dvadesetak se sastaje, raspravlja i odlučuje.

Jeste li odlučili kako ćete izaći na lokalne izbore?

  • Nismo još. Odlučili smo da hoćemo.

Koje su opcije na stolu?

  • Sve.

I koalicija s Hrvatskom demokratskom zajednicom?

  • Ta nije. Slobodno kažem nešto na tu temu?

Naravno.

  • Dvojba je hoćemo li samostalno nastupiti na izborima ili skupa s ostalim oporbenim strankama. Po trenutačnim političkim težinama, niti jedna stranka ne može samostalno pobijediti na izborima. S druge strane, takozvani lex šerif je uvelike poremetio odnos snaga u korist izvršne vlasti u odnosu na predstavničku, čime je gradonačelnik postao nesmjenjiv. Stoga ćemo se teško odlučiti da podržimo nekoga koga ne možemo kontrolirati. Dovesti na vlast nekoga koga ne možeš pozvati na odgovornost je za novu političku opciju opasna situacija.

Onda nećete niti sudjelovati na izborima za gradonačelnika?

  • Nisam to rekla. Sve nove opcije dobiju jednu šansu. Ako nešto zeznu, u vrlo velikim problemima su. Stoga smo oprezni – ne želimo zabrljati na prvom nastupu na izborima.

Možete kazati što god želite, jedino ne smijete amnestirati Adolfa Hitlera od odgovornosti za nacističku ideologiju, kao što to čini jedan “erudit”.

  • U redu.

Koji su kandidati za gradonačelnika prihvatljivi?

  • Razmatrali smo podršku nezavisnom kandidatu Davoru Petračiću. Vrlo smo oprezni u tome da ga odlučimo podržati. Tu mogućnost nismo odbacili, mada su šanse vrlo male za to. U koaliciji smo s Novom ljevicom pa smo razmatrali opciju da Dimitrije Birač bude kandidat za gradonačelnika, ali smo i tu skeptični. Nismo baš oduševljeni kandidatima.

A iz stranke Možemo?

  • Sami sobom smo oduševljeni. Je li to čudno?

Zašto se plašite da ne biste mogli kontrolirati Davora? Neukrotiv je?

  • Ne sluša baš. Postoji skepsa u pogledu povezanosti njegovog privatnog interesa s odlukama gradonačelnika i Gradskog vijeća. Potonje ponekad ima malo mogućnosti za ograničavanje odluka izvršne vlasti. Kada se ne bismo složili s njegovom odlukom, teško bi ga bilo spriječiti da je donese.

Jeste li programski usklađeni s njime i drugim akterima?

  • I jesmo i nismo. S Davorom mi je super jer razgovaramo unatoč razmimoilaženjima. Imam problem s njegovom ulogom u projektu revitalizacije Velike vojarne. To nas sputava da mu damo podršku. No, sve se to može dogovoriti. Davor se može samoograničiti u odlukama, ako postane gradonačelnik.

Koje su razlike?

  • Velika vojarna je u vlasništvu Karlovačke banke. Davor je zgradu etažirao, a sada posreduje u prodaji i u dogovoru oko održavanja zgrade. Riječ je o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru i o intervenciji koja bi trebala imati građevinsku dozvolu, a, ako ne to, barem lokacijske uvjete, da se zna što se smije, a što ne smije činiti za uređenja, međutim to se ne događa – od Grada Karlovca nisu ništa tražili. Ne bih voljela da se stanovi i poslovni prostori prodaju, a onda kupci shvate da je to preskupo za održavanje.

Davorov napor da revitalizira Veliku vojarnu predstavlja prepreku dogovoru Nezavisne liste “Naš Karlovac” i stranke Možemo?

  • Ne, to smeta našoj podršci njemu kao kandidatu za gradonačelnika. Ne može raditi na tome i biti gradonačelnik.

Zar se ne može to naknadno regulirati? Nije to prvi takav slučaj.

  • Postoji prostor za dogovor. Oni koji će u Velikoj vojarni kupiti stanove i poslovne prostore zahtijevat će, recimo, parkirališna mjesta. Grad odlučuje o tome. Komplicirano je. Nije riječ o izravnom sukobu interesa, ali ako tamo dovedeš stotinu ljudi, moraš u obzir uzeti njihove interese, a to je lakše, ako su odvojeni od tvojih poslovnih.

Ako postane gradonačelnik, ne smije ulaziti u sukob interesa, po zakonu. Poručujete Petračiću da se odluči između poduzetništva i politike?

  • Bilo bi u redu da se može odlučiti. Bilo bi bolje da bude kandidat za dogradonačelnika. Kao zamjenik gradonačelnika može mnogo doprinijeti razvoju, ali ne odlučuje potpisom.

Ako biste, recimo, Vi bili gradonačelnica, a on Vaš zamjenik, Vi biste potpisali dokumente koji njemu privatno idu u prilog, samo ta formalnost da se riješi, i problem ne bi postojao?

  • Bilo bi super kad bih bila gradonačelnica. U tom slučaju, takve dokumente ne bih potpisivala.

Čak i ako bi išli u prilog “gradu kao gradu”, kako bi se izrazio gradonačelnik Damir Mandić?

  • Nadam se da je naša pozicija razumljiva. Riječ je o nelagodi koja se može riješiti. Za “grad kao grad” i “građane kao građane” bi bilo bolje da takvih problema nema.

“Mi koji jesmo” je kazao gradonačelnik. Nisam siguran da sam taj koji jest, ali valjda vi jeste u to “mi”. Kada “vi koji jeste”, da se nastavim služiti frazeologijom gradonačelnika, mislite odlučiti o načinu izlaska na izbore?

  • “Mi koji jesmo” ćemo održati sastanak s vodstvom naših koalicijskih partnera i naša će javnost biti upoznata s načinom našeg izlaska na izbore do kraja tjedna.

Koja su tri problema Karlovca i konkretna rješenja?

  • Možemo je provelo anketu na nereprezentativnom uzorku na tu temu. Odgovorilo je šest stotina ispitanika. Iz ankete proizlazi pet prioriteta. Prvi je obnova starih kuća, ne samo u Zvijezdi, drugi obrazovanje, treći gospodarenje otpadom, četvrti upravljanje gradom i participacija građana, a peti smanjenje gradskih davanja. Već smo iznijeli pet prijedloga. Prvi je da se uklone opasne ruševine čim prije. Drugi da se povećaju subvencije za održavanje starih kuća. Treće, da se Grad Karlovac aktivno uključi u rješavanje imovinsko-pravnih problema glede takvih objekata. Četvrto, Grad bi za kuće za koje ne postoji uobičajeno rješenje trebao ponuditi otkup, pa da ih sam uredi, ili da se kuće privremeno preuzmu na skrb, da se urede, pa iznajmljuju dok se ne povrati uložen gradski novac. U tom slučaju Grad ne bi oduzimao vlasništvo. Peto, dogovoriti s Konzervatorskim odjelom da objavi unaprijed uvjete za sve kuće, ne bi li se smanjila neizvjesnost i troškovi projektiranja i izvođenja obnove ili novih kuća u Zvijezdi. Zagovaram da se na praznim parcelama u Zvijezdi čim prije izgrade nove kuće koje bi se uklapale u ambijent Zvijezde i bile arhitektonski lijepe. Nisam pobornik takozvanih ambijentalnih rekonstrukcija, kao što je kuća HDZ-a u Zvijezdi ili parohijalni dom pokraj crkve svetog Nikole. Te su zgrade izgrađene, kakti, onakve kakve su bile, ali nisu iste kuće.

Ne mogu niti biti iste kuće?

  • Ne mogu, ali se “nateže” – ulagači traže dopuštenje da povise zgradu, da naprave veće prozore i slično.

Ne izgledaju isto kao ranije?

  • Ne, a nemaju nikakvu arhitektonsku vrijednost, dočim bi ambijentalnu mogle imati i kuće projektirane po suvremenim arhitektonskim praksama, mogle bi biti funkcionalnije. Moj prijatelj je kupio kuću u Zvijezdi i srušio ju je. Međutim, da napravi istu kuću kakva je ranije tu stajala, značilo bi da po njoj hoda pogrbljen jer je ona bila niska, a on ima dva metra visine. Poštenije je onda dozvoliti da izvede suvremenu kuću, s normalnim rasporedom prostorija, prozorima i volumenom soba, koja će se uklopiti u ambijent. “Natezanjem” prilikom gradnje se ne dobiva ista kuća, a ne dobiva se niti nova vrijednost u prostoru. Ne znam što će na ovo kazati naši prijatelji konzervatori, no naša ekipa povjesničara umjetnosti, građevinara i arhitekata je došla nakon dugih i predanih razgovora do ovog zaključka. Što se tiče obrazovanja, smatramo da se u vrtić trebaju moći upisati sva djeca, bez obzira rade li im roditelji ili ne, jer je predškolski odgoj važan za socijalizaciju i normalno funkcioniranje obitelji, pa da i roditelji koji ne rade mogu tražiti poslove, odnosno baviti se onime čime misle da se trebaju baviti. Nismo za to da vrtići budu besplatni. Ključno je isključiti politiku iz škola. Sada imamo po školama političkog kadroviranja. Ne dominira zbornica – utjecaj struke je manji od utjecaja politike. Veleučilište u Karlovcu bi se moglo osuvremeniti, pa i uvođenjem programa na engleskom jeziku, kako bi se studiji internacionalizirali. Važno je stipendirati i poticati učenike i studente da se školuju za deficitarna zanimanja. Grad to radi već, ali bi to trebalo osnažiti dodatno. Gospodarenje otpadom je jedna od ključnih tema. Vodimo se generalnom politikom Možemo, a to je da se što više razdvaja na kućnom pragu, da se izgrade postrojenja za recikliranje i slično. Postoji među anketiranima otpor prema izgradnji centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori, odnosno skepsa da je to dobro rješenje. To su neki naši prijedlozi koji možda nisu do kraja razrađeni. Najveći problemi Karlovca su strah i laž – u tome živimo. To izaziva apatiju i tešku depresiju.

Možete li to pojasniti?

  • Stranka na vlasti ne preže od toga da angažira neke kako bi na društvenim mrežama s lažnim profilima objavljivali i komentirali. I oni koji to rade i oni koji to gledaju žive laž. Drugo su neprestani projekti, konzultacije, radne skupine i slične forme u kojima se raspravlja i odlučuje, kakti, a na koncu se prihvaća ono što je vlast pripremila i već odlučila. Prije četiri godine je djelovala radna skupina za programiranje kina “Edison”. Činili su je stručnjaci koji su konzultirani kako urediti kino i pripremiti projekt za financiranje. Ništa što je ta radna skupina predložila nije prihvaćeno.

Nije to samo odlika Karlovca, nego vremena u kojemu živimo – doba strategija i planova. Sve se nešto planira, a, kao, odrekli smo se planske ekonomije.

  • Sada se donosi nova strategija razvoja Karlovca. Oblikovano je u tu svrhu partnersko vijeće, skupina onih koji trebaju pratiti izradu i provedbu strategije. Na čelu tog partnerskog vijeća je gradonačelnik, a strategija bi vrijedila do 2030.

Imamo i dalje na snazi kulturnu strategiju koja ne priznaje postojanje Srba u Karlovcu.

  • Eto.

Toliko o takvim dokumentima. Pročitao bih Vam Lopašićev citat iz apela kojeg je objavio u časopisu “Sloga” 1887. godine ne bi li se očuvao taj časopis. “‘Sloga’ nije uskrsnula li od dokolice, već što se oćutila potreba, da se izdrži domaće glasilo, zastupajuće li naše gradske interese. Bilo je vriednih gradjana koji su nas sokolili i sborom i tvorom na taj korak, prem smo mi izskustvom podučeni uvjek tvrdili, da niti njoj nema trajnog života, jer već kao da nekako leži u značaju našega naroda, da iza žarovite vatre opstane samo pepeo od slame. (…) I razloge treba tome tražiti – tome nazadovanju u sviesti i shvaćanju svoje dužnosti prema gradu, prema občini u kojoj živimo. (…) Naša nije druga, no da vitalne interese grada Karlovca po najboljoj nam snazi zastupamo – takovoj radnji otvoreni su stupci našeg lista”. Kao da se ništa nije promijenilo – prema stvarnosti kritičan medij životari. Nije li riječ o konformizmu? Mnogošto ovisi o entuzijazmu pojedinaca kojima bi ostali davali načelnu potporu koja bi s vremenom jenjavala. Je li problem u politici koliko u građanstvu?

  • Problem je i u građanima i u javnosti i u vlasti. Prije svega treba prozvati vlast. Kada govorimo o laži, spomenula bih pitanje vrednovanja činjenice da je u ovome gradu živio i školovao se Nikola Tesla. Bivši gimnazijalci su pokrenuli neuspješnu inicijativu da se Gimnazija Karlovac nazove po tom svom najpoznatijem đaku. Potom je osnovana Zaklada “Nikola Tesla”. Ne znamo što je s njom. Kako nije bila dovoljno grandiozna za obilježavanje Tesline uloge, pokraj gimnazije se počela graditi zgrada koju će nazvati po tom izumitelju. To se i dalje gradi, mada nitko godinama nije znao što je ta zgrada i što će unutra biti. Sada smo saznali da će unutra biti poduzetnički centar. Odnosimo se prema toj osobi nepošteno. Koristimo ju kao što bi ju koristila bilo koja druga sredina, kao brend, ignorirajući da je Tesla sin pravoslavnog svećenika, da je pravoslavna crkva minirana u ratu, da nema Srba u gradskog strategiji razvoja kulture, ali imamo poduzetnički centar…

Crkva je i obnovljena.

  • U redu.

To je pošteno reći.

  • Pa valjda svi znaju da je obnovljena, ali ne znaju da je bila minirana. Poduzetnički centar nema nikakve veze s Teslinim idejama – bio je humanist koji je htio ostvariti besplatnu energiju za sve. Sve što znamo o njegovom moralnom i intelektualnom habitusu ne vuče na bilo kakav poduzetnički centar. Ako to nije laž, ne znam što je.

Postoji i Tesla automobil, mada ovaj nikad nije vozio auto, ako se ne varam.

  • Da, ali Tesla auto nije nastao u Karlovcu. Imamo obvezu prema Tesli kakav je bio u Karlovcu, a ne prema Tesli kao brendu. Ne živimo u Americi.

Nažalost. Barem se nešto radi. Koliko je prošlo desetljeća od njegove smrti do bilo kakvog vrednovanja činjenice da je tu živio i školovao se?

  • Ovo što se radi je pogrešan način te valorizacije.

Koji su sljedeći koraci stranke Možemo u Karlovcu?

  • Pri kraju smo s izradom programa. Izradili smo internetsku stranicu. Prikupili smo kandidate za listu. Pripremamo komentare o zelenilu u Karlovcu. Postoji plan upravljanja Vrbanićevim perivojem – ima trideset stranica, a samo pola jedne stranice je o drveću u tom parku. Imat ćemo uskoro jasniju sliku o izlasku na izbore, pa ćemo se predstaviti kao kandidati javnosti, da krenemo pošteno u kampanju.

*preuzeto s portala Aktiviraj Karlovac